U 92. godini u američkom gradiću Monroe umrla je Lorraine Warren, jedna od najpoznatijih istražiteljica paranormalnog u povijesti, koja je svojim radom stvorila nebrojene urbane mitove i legende te inspirirala neke od najvećih horor filmova i serija, uključujući “Amityville horor”.
Lorraine i njen suprug Ed, koji je preminuo 2006., bili su legende svjetske paranormalne scene još od šezdesetih godina prošlog stoljeća. On je za sebe tvrdio da je demonolog, dok je ona bila “medij” te je tvrdila da ima sposobnosti pronalaženja nestalih ljudi i predmeta. Istraživanje aktivnosti duhova bilo je njihovo omiljeno područje kojim su stekli svjetsku slavu, a tvrdili su da su za života sudjelovali u više od tisuću istraga navodnih pojavljivanja duhova. Uklete kuće i druge paranormalne aktivnosti bile su njihova specijalnost. Svoje su slučajeve pomno dokumentirali, olakšavajući tako posao scenaristima i redateljima brojnih horora koji su požudno gutali svaku njihovu nevjerojatnu priču.
Izravno su inspirirali i sudjelovali u stvaranju kultnog filma “Prizivanje” (The Conjuring).
Psihičke moći
Lorraine je rođena 1927. u Bridgeportu, gradiću svega nekoliko desetaka kilometara udaljenom od Monroea u kojem je preminula. Čim je upoznala Eda, veterana koji se netom vratio iz Drugog svjetskog rata, “psihičkim moćima” osjetila je da će se udati za njega, a nikad se nisu rastajali. Nerazdvojni par paranormalnih istražitelja osnovao je 1952. godine prvu grupu “lovaca na duhove” - New England Society for Psychic Research - koja je tijekom godina djelovanja navodno istražila više od deset tisuća slučajeva ukazanja duhova.
Kontroverzni “slučaj Amityville” donio im je popularnost diljem Sjedinjenih Američkih Država, a u radu na toj istrazi surađivali su s liječnicima, istražiteljima, policajcima, studentima i svećenicima. Priča je bila jednostavna, ali toliko zanimljiva da se odmah moglo očekivati da će privući veliku pozornost.
Kuća zlih događaja
Sve je počelo 1974. u gradiću Amityville u kući gdje je Robert Defeo brutalno pobio šest članova svoje obitelji. Novi vlasnici kuće, George i Kathy Lutz, počeli su se žaliti na neobične pojave kada su dvije godine kasnije kupili imanje. Izvijestili su o seriji “vrlo uznemirujućih fenomena”, poput rojeva muha koji bi se pojavljivali u kući usred zime, neobičnih zvukova u noći te sjajnih očiju koje su ih promatrale kroz zatvorene prozore. Otkrili su i misterioznu, u crveno obojenu sobu u koju je njihov pas panično odbijao ući.
Sve to privuklo je Warrene koji su kuću fotografirali infracrvenim svjetlom i došli do zaključka kako se na jednoj od fotografija vidi “demonski dječak”, a ta je fotografija kasnije korištena (1979.) za promociju prvog uratka “The Amityville horrora”.
Ed i Lorraine tvrdili su da je kuća i prije ubojstva bila poprište različitih “zlih događaja”, zbog čega je nakupila mračnu energiju koja nije davala mira vlasnicima.
Sama Lorraine jednom je prigodom rekla kako ju je taj slučaj osobno uznemirio više nego ijedan drugi u 54 godine bavljenja paranormalnim. Bez obzira na to, snimljeno je više od 17 filmova o njemu, uz nebrojene serije, dokumentarce i TV emisije u kojima su gostovali Warrenovi.
Veliku popularnost stekao je i njihov prvi slučaj koji datira s kraja pedesetih, a koji je izrodio novi podžanr unutar filmova opsjednuća. Riječ je o istrazi opsjednute dječje igračke, lutke, u koju je navodno uselio duh djevojčice Anabelle, a na temelju te priče producirana je cijela serija filmova koji su imali odličnu gledanost.
Po bizarnosti se, pak, ističe slučaj kasnije opisan u filmu “Opsjednuće u Connecticutu”, poznat i kao “slučaj Snedeker”.
Priča je opet u glavnoj ulozi imala obitelj koja je 1986. uselila u novu kuću, da bi otkrila kako se u njoj događaju “čudne stvari”. Potom su saznali da je njihov topli dom zapravo dvadesetih godina služio kao mrtvačnica, pa su u podrumu kuće pronašli mrtvačnicu, a nedaleko i maleno groblje te ladice prepune opskurnih fotografija leševa. Osim toga, u kući bi se pojavljivale siluete mrtvih osoba, zastrašujući zvukovi mogli bi se čuti gotovo svake noći, a ukućani su primijetili i snažne, neobične i vrlo brze promjene u temperaturi unutar objekta.
U brojnim od njihovih istraga ponavljao se upravo taj motiv - opsjednutih kuća koje iza sebe imaju mračnu ili čak krvavu povijest za koju novi vlasnici nisu znali kada bi nekretninu kupili.
Okultni muzej
Warrenovi na svojim istragama nisu zarađivali, odnosno, nisu ih naplaćivali. Ali su zato vrlo dobro živjeli od prodaje knjiga, fotografija, gostovanja na televizijama te autorskih prava za filmske i televizijske scenarije.
Osnovali su i svojevrstan okultni muzej, nazvan “paranormalološki istraživački centar” u Connecticutu u čijem su se podrumu čuvali deseci navodnih “sotonističkih” i okultnih artefakata, a posjetitelji (sada zatvorenog) muzeja plaćali su Warrenovima desetak dolara za pristup tom jedinstvenom mjestu.
Vjeruje se da su, izravno i neizravno, sudjelovali u stvaranju ili inspirirali stotinjak filmova horor žanra, ali i navukli na sebe bijes skeptika.
Više istraživača tako ih je proglašavalo šarlatanima, dok su neki, poput Joea Nickella i Bena Radforda, išli toliko daleko da su Warrenove optužili za potpuno lažiranje nikad postojećih slučajeva Amityville i Snedeker, kao i Enfield Poltergeista, slučaja Perron i brojnih drugih slavnih slučajeva paranormalnih Warrenovih.
